ORL

DIJAGNOSTIČKE PROCEDURE

Neinvazivna metoda ispitivanja sluha

Tonalna audiometrija

Tonalna audiometrija se radi u sklopu rutinskog ispitivanja sluha ili kod ispitanika sa već registrovanim oštećenjem sluha. Radi se o neinvazivnoj metodi ispitivanja sluha u kojoj pacijent aktivno učestvuje.

Može se primeniti kod odraslih pacijenata, kao i kod dece nakon pete godine života, pa i mlađe, ukoliko dete sarađuje.

Tonalnom audiometrijom ispituje se stanje sluha u delu slušnog polja od 125Hz do 12000Hz u oktavnim ili poluoktavnim razmacima. Na ovaj način su obuhvaćene sve frekvencije neophodne za komunikaciju. Ispitivanje se vrši u prostoriji izolovanoj od buke, uz pomoć aparata – audiometra.

Prvo se ispituje vazdušna vodljivost zvuka tako što se pacijentu postavljaju slušalice preko kojih se puštaju čisti tonovi, od jačeg ka tišem, a on pritiskom na taster ili dizanjem ruke signalizira kada je čuo ton. Zatim se preko vibratora, koji se postavlja na mastoid ispituje koštana vodljivost. Najmanja jačina tona koju pacijent čuje se beleži u grafikon, te na kraju dobijamo krivu audiogram.

Na osnovu izgleda i odnosa krive za vazdušnu i koštanu provodljivost zvuka određuje se vrsta i stepen oštećenja sluha.

Timpanometrija

Timpanometrija pruža podatke o funkcionalnom stanju srednjeg uva, integritetu i pokretljivosti bubne opne i slušnih koščica, kao i o funkcionisanju Eustahijeve tube. Zasniva se na registrovanju reflektovanih zvučnih talasa od bubne opne pri različitim pritiscima u spoljašnjem slušnom hodniku. Ispitivanje je potpuno bezbolno i traje kratko.

Može se izvoditi kod male dece, jer ne zahteva saradnju pacijenta. U spoljašnji slušni kanal se postavlja sonda, koja se sastoji od tri kanala: kanala kojim se menja pritisak u spoljašnjem slušnom kanalu, minijaturnog zvučnika i mikrofona za snimanje reflektovanog zvuka.

Kao rezultat testa dobija se krivulja – timpanogram, koji može imati tri osnovna oblika.

Pored standardnih ORL problema kao što su bakterijske i gljivične infekcija spoljnjeg uha, oboljenja srednjeg uha i Eustahijeve tube dece i odraslih, oboljenja usne šupljine i ždrela, bavimo se i problematikom oboljenja glasnih žica, ispitivanjem sluha dece i odraslih, kao i ispitivanjem i lečenjem vrtoglavice.

Skriner sluha kod bebe

Otoakustičke emisije

Otoakustičke emisije predstavljaju metodu registrovanja signala emitovanih iz unutrašnjeg uva, a kao odgovor na zvučnu stimulaciju. Nakon upućivanja signala u spoljašnji slušni hodnik, zvučni talas dolazi do unutrašnjeg uva gde se osim mehanoelektrične transdukcije dešava i elektromehanička transdukcija tj. kontrakcija spoljašnjih slušnih ćelija.

Veoma osetljivim mernim instrumentima postavljenim u spoljašnji slušni hodnik registruje se ova veoma mala energija poreklom od spoljašnjih slušnih ćelija. Primarni značaj otoakustičkih emisija je u ranom otkrivanju kohlearne lezije kod novorođenčadi.

Test je bezbolan (novorođenčad i odojčad najčešće spavaju prilikom izvođenja samog testa), traje nekoliko sekundi i savetuje se njegovo izvođenje kod sve dece uzrasta do 4 godina, u cilju ranog otkirvanja poremećaja sluha.

Head-impulse test

Head-impulse test je metod izbora u kliničkoj proceni integritet vestibulookularnog refleksa. Izvodi se tako što se od pacijenta traži da fiksira pogled na metu, dok mu ispitivač pomera glavu u stranu.

Video head impulse testom se registruje vestibulookularni refleks i to zasebnom stimulacijom svakog od 6 polukružnih kanala. Ova metoda je odlična za procenu funkcije polukružnih kanala kod akutnog vertiga i kod obostranih vestibulopatija, kao i diferenciranje perifernih i centralnih vestibularnih lezija.

BERA test

BERA (Brainstem evoked response audiometry ili akustički evocirani potencijali, AEP) test je otoneurološki test kojim se ispituje reakcija slušnog nerva i moždanog stabla na zvuk, a može se proceniti i brzina prolaska nervnog impulsa kroz slušni živac.

Ispitivanjem se može utvrditi prag sluha, tip i mesto oštećenja sluha, a koristi se i u dodatnoj dijagnostici kod pacijenata sa jednostranim ili asimetričnim oštećenjem sluha kod različitih neuroloških bolesti, kao i kod tumora slušnog živca i moždanog stabla.

Ovo je objektivna metoda, koja ne zavisi od saradnje pacijenta. Tokom izvođenja potrebno je da pacijent bude miran ili da spava.

Kod dece se može izvesti u budnom stanju, prirodnom snu, sedaciji ili u kratkotrajnoj anesteziji. Procedura nije bolna.

Prick kožne probe

Prick kožne probe predstavljaju osnovni alergološki test. Koristi se radi otkrivanja alergena iz spoljašnje sredine, koji mogu biti uzročnici alergijskih reakcija.

Testiranje obuhvata najčešće inhalacione i nutritivne alergene kao što su polen trava i drveća, ambrozija, grinje, buđ, duvanski dim, prašina, perje, mleko, žumance itd.

Izvodi se tako što se na kožu unutrašnje strane podlaktice nanosi po kap rastvora svakog od alergena. Test je bezbedan i bezbolan i obično traje oko 20-40 minuta.

Inhalacija

Inhalacija podrazumeva udisanje lekovitih supstanci potpuno bezbolno i jednostavno korišćenjem maske za lice i nos.

Predstavlja najuspešniji vid lečenja kod respiratornih infekcija, a može se koristiti i kod glavobolja i nesanice.

Lekovite supstance unešene na ovaj način direktno deluju na oštećenu sluzokožu što dovodi do brzog terapijskog efekta.

Alergija je preterana reakcija imunog sistema na supstance iz okoline, koje inače nisu opasne po organizam. Za ovu grešku imunog sistema još uvek nije utvrđen tačan razlog nastanka. Ta supstanca koja izaziva ovakvu reakciju je alergen.

Fleksibilna fiberoptička laringoskopija

Fleksibilna fiberoptička laringoskopija se izvodi tankim fleksibilnim endoskopom i koristi se radi detaljnog uvida korena jezika, donji sprat ždrela i grkljan.

Ovim pregledom se mogu uočiti i promene koje je teško videti indirektno laringoskopsim pregledom i može se uzeti deo tkiva radi patohistološke analize

Endoskop se uvodi kroz nos i sadrži kameru, kojom se pregled može snimiti.